Pred nama je najiskrenije svedočanstvo o moći dodira, rukopis koji nas uči, poput sažetog priručnika, da emociju ne treba prevoditi. Mariola Pantelić, ovom knjigom poezije, budi u čitaocu vlastiti vokal upozoravajući na trenutak, koji je i te kako bitan. Njen izražajni instrument, stih, jeste nit koja pokreće i smiruje, oslikavajući ritam plesa. Uvodi nas u Tango najsrdačnije i uči kako da trenutak čuvamo među trepavicama, a zagrljaj od zaborava. Takav je svet viđen Mariolinim okom… Magičan, protkan… negde između koraka.
Danijela Glišić